Blagaj Tour

Blagaj je naselje u Hercegovini, u južnom dijelu Bosne i Hercegovine, 7 km južno od Mostara. Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, naseljeno mjesto Blagaj imalo je 1.804 stanovnika, sljedećeg nacionalnog sastava:

• Bošnjaci - 1.661 (92,07%)
• Hrvati - 59 (3,27%)
• Srbi - 34 (1,88%)
• Jugoslaveni - 32 (1,77%)
• ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 18 (1,01%)

Prema procjenama iz 2002. godine, Blagaj ima otprilike 3.040 stanovnika. To je samo 66% od stanovništva prije rata (4.446) u cijeloj mjesnoj zajednici. Treba napomenuti da je u blizini Blagaja izvor Bune, najveći kraški izvor u Evropi, pored kojeg se nalazi čuvena sufijska tekija. U okolini Blagaja također postoji ribogojilište i restoran, te dvorac iz 15. vijeka.

Historija

U antičkom dobu na području Blagaja je postojalo ilirska utvrda i rimski castrum. U vrijeme bizantskog cara Justinijana izgrađeno je nekoliko utvrđenih gradova na tom poručju. Blagaj se spominje u Konstantin Porfirogenetovom djelu De administrando imperio (O upravljanju imperijom) kao "Bona", dio Zahumlja. Za vrijeme Stefana Nemanje Zahumlje je bilo pod dominacijom Raške države, i krajem 12. stoljeća župan Jurko je podigao crkvu svetog Kuzme i Damjana. Zahumlje postaje dio bosanske države u 14. stoljeću u vrijeme bosanskog bana Stjepana II Kotromanića. Tokom 15. stoljeća Sandalj Hranić Kosača i njegov sinovac Stjepan Vukčić Kosača vladaju područjem Huma i Blagaja sve do dolaska Osmanlija 1466. Inače, Blagaj je pripadao području Bišća, a područje je poznato kao rezidencijalno mjesto bosanskih vladara i roda Hranića, Kosača. U historijskim izvorima Blagaj je prvi put pomenut 1423. Za vrijeme Osmanlija Blagaj je bio sjedište Blagajskog vilajeta, potom kadiluka i podijeljen je na nekoliko mahala, među kojih su Carska, Hasanagina, Bunska i Galičići. Grad je imao sedam džamija, dva hana, četiri musafirhane, medresu, dva mekteba, tekiju, četiri kamena mosta na rijeci Buni, jedan na Bunici i dva na ponornici Posrt, kiraethanu i sedam mlinica s dvadeset osam mlinova. Do 1835. godine Bošnjaci muslimani čine većinu stanovništva, no za vrijeme austrougarskog razdoblja Bošnjaka kršćana (katolika i pravoslavaca) je dvostruko više. U to doba izgrađena je katolička crkva 1908. god. i pravoslavna crkva 1893. godine. Poslije su dograđeni zvonici 1933. do katoličke i 1934. do pravoslavne crkve.